Šta ako plastika nikada ne postane otpad?

U zajednicama širom sveta, cirkularna rešenja za reciklažu pružaju priliku za čuvanje plastike iz naših prirodnih sredina

2019-01-08

U centru Tihog okeana, težine više od 87.000 tona, je amorfni vrtlog od smeća poznat kao Great Pacific Garbage Patch (Velika pacifički tepih smeća). Prvi put otkriven sredinom 1990-ih, proširuje se svake godine, sakupljajući nove komade i čestice. To je samo jedan upečatljiv primer kako svet doživljava direktnu pretnju od viška potrošačkog otpada, pokazujući hitnu potrebu za održivim rešenjima.

Traženje tih rešenja je u fokusu inicijative Svet bez otpada kompanije Coca‑Cola, koja uključuje ambiciozni cilj sakupljanja i recikliranja svake boce ili konzerve koju proda širom sveta od 2030. godine. Od lansiranja u januaru 2018, inicijativa je preduzela i sprovela nove kampanje recikliranja, kao i obnovljene postojeće, od Estonije do Australije, Kenije do Sjedinjenih Država, poštujući vrednosti zatvorene cirkularne ekonomije: sistem u kojem je sva plastična ambalaža koju kompanija proizvodi dizajnirana tako da se reciklira, čuva u privredi i ponovo koristi u pakovanju hrane i pića.

Lekcije iz ovih programa mogu da budu primenjene širom sveta. Konačno, napredak kompanije Coca‑Cola dokazuje da su održive, kružne inicijative za reciklažu moguće - i vredne - za svaku zemlju i svaku ekonomiju.

Iz Meksika u SAD, strateška ulaganja vode do snažnih rešenja

Procenjuje se da više od 1 kilograma smeća generiše po osobi dnevno u Meksiku. Veći deo tog smeća prethodno je završio na deponijama, na ulicama ili u okeanima. Međutim, u poslednjih nekoliko godina, Meksiko je postao "vodeća zemlja u Latinskoj Americi u sakupljanju i recikliranju PET-a", navodi se u izveštaju online magazina El Dictamen. (PET je čista i lagana plastika koja se koristi za izradu mnogih plastičnih boca). Sada, 60 posto recikliranog PET-a u Meksiku se preusmerava za nacionalno tržište, a ostatak se izvozi u inostranstvo. Mnogo toga se može pripisati višegodišnjoj investiciji kompanije Coca‑Cola i njenih partnerskih punionica u Meksiku. Značajne investicije u lokalnu infrastrukturu i napori da se recikliranje pretvori u međusektorsku inicijativu radikalno je promenilo lokalni reciklažni ekosistem i način na koji se prave boce, tako da je tim nedavno lansirao 100 posto rPET (reciklirane) boce za Brend Coca‑Cola kompanije u Meksiku.

 

Meksiko je prihvatio cirkularno rešenje u kojem korišćene boce postaju nova roba, a ne otpad na deponijama. PetStar, sa sedištem u Toluki, Meksiko, razvio je kompaniju za reciklažu koja služi Coca-Colinim punionicama u Meksiku, snabdevajući ih sve većim udelom reciklirane PET smole koja će se sastojati od njenog pakovanja, a istovremeno će raditi sa deponijama u Meksiku da prikupi hiljade odbačenih plastičnih proizvoda. Iako se PET boce mogu reciklirati za vlakna ili druge materijale, reciklaža boca-na-bocu se pokazala kao najplodniji način održavanja vrednosti ambalaže. PetStar je uložio mnogo u tehnologije za ekstrudiranje i dekontaminaciju materijala od kojih je boca napravljena, tako da se mogu ponovo koristiti.

 

Uspeh zemlje je "pitanje investicija, obrazovanja, angažmana i motivisanja potrošača da budu deo te infrastrukture, kao i pokretanje te infrastrukture i njenog povećanja efikasnosti", rekao je Ben Jordan, viši direktor politike zaštite životne srednine u kompaniji Coca‑Cola, koja ukazuje na činjenicu da su nove infrastrukture često fleksibilnije i bolje sposobne da prihvate nove inicijative, nego uspostavljene ekonomije.

 

Meksički projekat je primer koliko jaki, taktički programi mogu da izrastu iz ekonomskih investicija. To pokazuje da, iako se ciljevi mogu razlikovati od regije do regije, uspeh će, na kraju krajeva, doći od pronalaženja inovativnih, cirkularnih rešenja koja su delotvorna na svakom tržištu. Zato kompanija Coca‑Cola ulaže u projekte poput Circulate Capital, koji će osnažiti ljude širom južne i jugoistočne Azije da stvore održiva rešenja za plastičnu krizu u svetskim okeanima.

 

 

Ova sredstva se kanaliziraju kroz ugovorene reciklaže i na kraju pružaju poticaj sakupljačima boca. Procenjuje se da 65.000 ljudi u Južnoj Africi ostvaruje prihod od ovog jedinstvenog modela finansiranja, zadržavajući interesovanju za sakupljanje plastičnih boca i ukupnu količinu otpada od plastičnih boca na deponijama na minimum. Rezultati revizije za 2017. pokazuju da je PETCO pomogao zemlji da postigne stopu recikliranja od 65 posto, što je u skladu sa standardima EU.

 

PETCO sada ima ukupno 11 partnera za recikliranje širom Južne Afrike. Ovi reciklirajući proizvodi PET-u hrani iz recikliranih boca u tri najsavremenija postrojenja za reciklažu boca-na-bocu. Kompanija Coca‑Cola u Južnoj Africi sada koristi do 25 procenata recikliranog sadržaja u novim bocama preko zatvorene strukture.

 

Durandt toliko čvrsto veruje u ovaj model da je trenutno fokusiran na širenje programa širom Afrike uz podršku kompanije Coca‑Cola. „Radimo na projektu za ubrzanje [stope recikliranja] Kenije sa 16% na 50% u roku od godinu dana, i mislimo da je to moguće, ”rekao je on optimistično.

 

U junu ove godine, PETCO Kenija je predstavila niz inicijativa za prikupljanje PET-a. Imajući u vidu ove uspehe, postoji mnogo razloga za verovanje da se ovaj sistem može replicirati u cijeloj Africi – i u mnogim drugim zemljama širom sveta.

 

 

U Estoniji i Australiji, potrošači pokreću uspešne mreže za prikupljanje recikliranja

 

Od raspada Sovjetskog Saveza 1989. godine, maleni Baltička nacija u Estoniji tiho je postala jedna od tehnološki najnaprednijih zemalja u regionu. Rani usvojitelji, ne samo da su izgradili internet infrastrukturu i kulturu pokretanja da bi se suprotstavili Silicijskoj dolini, oni su bili i prva zemlja u Istočnoj Evropi koja je u potpunosti prihvatila cirkularnu ekonomiju zatvorene petlje. Estonski lideri su gledajući na svoje komšije u Švedskoj i Norveškoj usvojili delove njihovih uspešnih sistema prikupljanja koji uključuju proizvođače, trgovce na malo, potrošače i lokalne vlasti. (Švedska je to učinila tako uspešno da sada mora uvesti smeće da bi se pretvorila u energiju za napajanje svojih postrojenja za recikliranje.)

 

Na temelju ovih saznanja, vlastiti uspeh Estonije kao jednog od najzainteresovanijih reciklera u EU može se pripisati njegovom stvaranju. Ekosistem sa najboljim dobitkom koji je uključivao uspostavljanje mreže mašina za reciklažu na većim mestima okupljanja širom zemlje. Kroz ovaj pristup, ljudi mogu da razmenjuju plastiku, staklo i limenke za gotovinu ili dobrotvorne donacije, što je široko popularno i visoko efektivno.

 

“Ključ za uspeh je bio u tome što je bio veoma kolaborativan, sa svim neophodnim učesnicima na tržištu - proizvođačima, trgovcima i lokalne samouprave“, rekao je Nele Normak, menadžer za odnose s javnošću i komunikacije Coca-Cole u ​​baltičkom regionu. „Uspeh ovih automata ima manje veze sa bilo kojim dizajnom ili tehnološkom inovacijom od jednostavne praktičnosti: Potrošači mogu lako da pronađu i koriste mašine, čineći proces recikliranja jednostavnim putovanjem na bankomat.“

 

Ostale zemlje sa razvijenom infrastrukturom za recikliranje koristile su i mrežu prikupljanja koju su pokrenuli potrošači. Uzmimo za primer Australiju. Od 2017. godine, zemlja je počela da menja način na koji reciklira kontejnere, radeći na tome da se što je moguće više sakupi na neki način, u obliku ili obliku - bilo kroz mrežu mesta za prikupljanje kontejnera i prodajnih automata ili kroz usluge prikupljanja kolica. Odatle, sve sakupljene boce se recikliraju i ponovo koriste kako bi podržale pristup kružne ekonomije. Jedan od najvećih uspeha Australije bio je u otvaranju tržišta za prikupljanje konkurentnih ponuda.

 

"Smatramo da, umesto da dominira jedna metodologija prikupljanja, možemo otvoriti tržište i ohrabriti inovacije u načinu na koji se prikupljanje vrši", rekao je Džef Maguire, šef grupacije za implementaciju sistema za deponovanje kontejnera i održivo pakovanje u partnerskoj punionici Coca‑Cola Amatil.

 

 

I u SAD, partnerstva kao što je Closed Loop Fund (Preteča cirkulacije kapitala) ima za cilj da poveća stope recikliranja širom zemlje jačanjem postojeće infrastrukture. Kompanija Coca‑Cola i Fondacija Coca‑Cola dodelile su grantove Closed Loop Fund i partnerstvu za recikliranje kako bi se pomoglo u proširenju kamiona za reciklažu i pružilo obrazovanje o recikliranju za više od 500 zajednica. Oni su takođe donirali kante za reciklažu u javnom prostoru za više od 1.000 zajednica širom zemlje. To je dovelo do preusmeravanja više od 730 miliona funti reciklabilnog materijala na deponije. Kompanija Coca‑Cola nedavno je obeležila plasman svoje milionite korpe za reciklažu kao deo ovog šireg napora.

 

U Memfisu, na primer, Closed Loop Fund je pomogao gradu da postigne nove nivoe upravljanja otpadom, dodajući dodatne kontejnere za reciklažu. I napredne metode obrade za servisiranje više od 150.000 domova i prikupljanje 34 miliona funti reciklabilnog materijala za ponovnu upotrebu.

 

 

Južna Afrika pruža viziju održivosti

 

Od otvaranja Južne Afrike globalnom tržištu trgovine 1990-ih, zemlja je ubrzo postala jedna od glavnih ekonomskih snaga u Africi. Uz ovaj rast došlo je do povećanja plastičnog otpada i potrebe za održivijom infrastrukturom za recikliranje. PETCO, nacionalna kompanija za dobrovoljnu produženu odgovornost proizvođača koja podržava i promoviše reciklažu PET-a, pomogla je da zemlja napreduje u tom pogledu. Kompanija Coca‑Cola, u partnerstvu sa PETCO-om, obezbedila je potrebne alate za trgovinu, uključujući mašine za spašavanje, vage i kolica za sabirne centre, kao i sredstva za čišćenje u priobalju, kao što su torbe i prikolice za čišćenje.

 

“Jedan od ključeva za uspeh Južne Afrike”, rekao je Casper Durandt, šef odseka za održivo pakovanje i poljoprivredu za Coca‑Cola Southern i Poslovna jedinica Istočne Afrike (SEABU), “je dobrovoljni doprinos PETCO-u putem naknada od smole i donacija od vlasnika brendova, proizvođača smola i trgovaca u zemlji.”

 

 

Ovo nudi mogućnosti neprofitnim organizacijama, posebno onima koje već imaju postojeću infrastrukturu prikupljanja odeće i robe, da koriste model prikupljanja kako bi dopunile svoj postojeći rad. Primer je u nedavno započetom programu u Kvinslendu, gde skoro polovina od 307 sabirnih mesta upravljaju dobrotvorne organizacije. U poslednje vreme, sistem je proširen iz Južne Australije, gde program funkcioniše već 42 godine, u druge australijske države. Sa izuzetkom dve države, do sredine 2020. godine većina zemlje će biti pod sličnim modelima prikupljanja, ”rekao je Maguire.

 

Ogromna i često udaljena geografija koja je klasifikovana u Australiji predstavlja izazov, jer mnogi manji gradovi nisu u mogućnosti da obezbede infrastrukturu za recikliranje na nivou većih gradova.

 

 

Postavljanje cirkularnih rešenja u akciju

 

“Tamo moramo da se koncentrišemo na inovativne načine kako bi sistem prikupljanja bio prikladniji za te potrošače”, rekao je Maguire.

 

„Koristili smo pristup Južne Australije i ažurirali ga, praveći modifikacije kako bi se osiguralo da je efikasnije, lakše za potrošače da recikliraju, i ima mnogo opcija koje tehnologija sada omogućava da te modele učine prijateljskijim i pristupačnijim.“ Održivi i zatvoreni ciklusi petlji sada moraju da postanu globalni prioritet, od zemalja u razvoju do najvećih svetskih ekonomija. Kompanije koje su na čelu održivosti razmišljaju kreativno kako bi odgovorile na ovu rastuću zabrinutost. Ako je uspeh inovativnih zatvorenih kružnih sistema u Estoniji, Australiji, Južnoj Africi, Meksiku i Sjedinjenim Državama bilo kakva indikacija, nijedna zemlja ili tržište nije premala, velika ili čak udaljena da bi prilagodila održivije modele recikliranja zasnovane na jedinstvenom društveno-ekonomskom faktoru i vladine politike u svakom regionu. Ova rešenja u konačnici pomažu u stvaranju zatvorenog sistema koji koristi okruženju, služi zajednicama i započinje put do rešenja za ovu generaciju. Kako svaki od ovih primera pokazuje, ovi ciljevi ne moraju da budu međusobno isključivi.

 

Ovaj tekst je najpre objavljen u Washington Postu.